I još jednom sjednem s tim osjećajem koji me odavno prati.
Kaže,
Još samo ovo i onda ćeš vidjeti koliko možeš vrediti.
Znam da to nije tako,
Ali sve jedno me boli.
Sve jedno vjerujem da je nešto još potrebno.
U prostranstvu najljepših misle koje mogu imati,
Taj glas proviri kroz prozor i došulja se tako lako na već poznato mjesto.
Sjednem i pomislim koliko još krugova,
Koliko još truda.
Taj glas više nije ni glas,
To je osjećaj koji prožima moje tijelo uzemljujući me,
Ali previše.
Ispod zemlje,
Da se ne vidim,
Da me drugi ne vide,
Da sam lažno zaštićena sve dok sve što se događa je izolacija.
Kada budem dobro,
Vratit ću se među ljude.
Kada budem osjećala vrijednost,
Otvoreću ono što imam za reći.
Što kada to neće doći?
Neće doći dok ne uspostavim najdublji kontakt sa sobom.
Neće doći dok se ne susretnem u odnosu i strahu da neću vrijediti.
Udahni i udobno se smjestim davajući do znanja svakom centrimetru svoga tijela i duše da je vrijeme.
Vrijeme je da se susretnemo.
Vrijeme je da otvorimo vrata osjećaju ljubavi i vrijednosti.
Osjećaju najdublje ljubavi koju naše biće može poznavati.
Udah,
Znam da postojim.
Izdah,
Nedostajala si mi.
Udah,
Znam da sam povrijeđena.
Izdah,
Tu sam.
Šapni se toliko glasno ove riječi da ih čuju i oni dijelovi koji se tome ne nadaju.
Oni dijelovi tebe koji čekaju još samo da postignem ovo.
Kroz tijelo osjeti onu težinu koja se predaje i prestaje boriti.
Kao kroz more kreći se sporo i svjesno.
Vjeruješ li mi kada ti kažem?
Opusti se i tek onda nećeš potonuti.
Neka tvoje kretnje,
Disanja poprime prirodnu kretnju.
A duboki izdah neka u tebi opuste napore koje do sada čvrsto držiš.
Osjeti neugodu koja prožima tvoje tijelo.
Sram,
Neuspjeh,
Krivnja.
Gdje te boli?
Gdje osjetiš borbu protiv sebe?
Gdje je ljubav prema tebi najranjivija?
Pokušavaš li ju ušutkati i ugurati u kutove svoga tijela?
Boli li te i sama pomisao da ju netko vidi?
Da živiš ljubav neuvjetovano od ko bi to zabranio?
Kome bi to smetalo?
Tko ti je to zabranio?
Čega se bojiš kada se pokažeš?
Kada otvoriš vrata svoju dubokoj srži,
Svojom postojanjem,
Svojim kretnjama i glasnicama?
Čega se bojiš kada se pokažeš?
Čuj to pitanje.
Osjeti ga.
Usudi se utješiti ono što je ostalo neutješeno.
Otvori unutarnje glasnice i šapni svom srcu.
U redu je.
Sada si sigurna.
Tvoja prisutnost je dovojna.
Vidim te.
Čujem te.
Osjetim te.
Tvoje potrebe su mi važne.
Volim te.
Predugo je prošlo vremena,
No svjetlo nije jače nego si dugo bila u mraku.
Tvoja vrijednost se nije promijenila koliko god ju ti pokušavala zaslužiti.
Barem sada dopusti da se susretneš,
A ne izbjegneš.
Sjedni sa svim osjećajima koji se sada pojavljuju.
Suze,
Smijeh,
Sakrivanje.
Pusti sve što je ovdje s tobom.
Dopusti si da ne budeš u redu.
Da baš budeš i postoješ bez uvjeta.
A sada pozivam te da pogledaš svoju bolu očima su osjećanja.
Dopusti da se područje oko tvojeg srca omekša.
Ispod svih okova straha dopusti srcu da izdahne.
Ispusti glas i duboko izdahni.
Čuj i osjeti taj zvuk izdaha.
Osjeti mali komadić olakšanja i milosti koji se nalazi točno ispod velikih štitova.
Kada rubovi tvoje neugode omekšaju,
Dopusti da se okliznu od tebe.
Da se neugoda,
Napetost,
Tuga i strah spusten iz tvoja ramena,
Misli i um.
Svi ti osjećaji,
Boli i oguljavanja su stvarni,
Ali nisu onud kositi.
To je ono što tebe čini,
Ali nije ti.
To su valovi misli i osjećaja koji udaraju najveće stjene i vraćaju se nazad u ocean.
To su oblaci koji slobodno prolaze nebom.
To su ptice koje lete.
Ti si ono što se ne mijenja,
Što ne ovisi.
Ti si ona koja je voljiva,
Koja je u suštini ljubav.
Nedirnuta,
Netaknuta,
Bezuvjetovana.
Dopusti si osjetiti radost u ovom trenutku koja navire kroz otvorena vrata koja si ostavila ljubavi da prođe.
Osjeti da se ispod svih previranja krije topla ljubav spremna da te voli.
Spremna da zagrije tvoje srce i zagrli te nježno.
Kaže,
Tu si.
Dugo sam te čekala.
Uvjerani smo da smo necijeloviti jer volimo toliko duboko da se bojimo svoje ljubavi.
Kidamo se u komadiće kako ne bi bili pokidani.
Tvoja bolj otvaranja i pokazivanja svoje vrijednosti nije teret.
To je čežnja i želja tvojeg srca da bude voljeno.
Molim te,
Zapamti da ne treba apsolutno ništa više raditi da bi došla na ovo mjesto.
Sve što treba je doći sa svim osjećajima straha,
Sumnje,
Srama,
Kako bi u te kanale ušla ljubav.
Ranjivost je potrebna da bi bila zacijeljena.
A sad polako otvori oči ali ostani u sebi.
Ne napuštaj ovo mjesto koje toliko dugo čekaš i ujetuješ.
Sjeti se da je u tebi i da su ti vrata otvorena.
Od srca.
